U posljednjemu, 9. poglavlju,  ovoga teksta, naslovljenog „HAZU – Za kakvu se zalažem“, priložit ću fotografije (skenirane) svojih razgovora  objavljenih u tisku. U tim razgovorima odgovaram na mnoga pitanja o tomu za kakvu se Akademiju zalažem. Zato i mislim da ti razgovori pripadaju u cjelinu od ovih 9 poglavlja u kojima se može doznati  što o tome mislim.
Razgovore ću poredati kronološki. U njima sam odgovarao na traženje pojedinih tiskovina i na pitanja njihovih novinara. To ističem zato da ne bi bilo nikakve dvojbe o tomu kako su ti razgovori nastali. Mislim da ih mogu jednostavno posložiti jednog za drugim bez  dodtanih komentara. Samo ću u jednom slučaju, nakon razgovora, prikazati i sliku moga pisma uredništvu Ferala u kojem sam izrazio svoje neslaganje s naslovima i podnaslovima koje je uredništvo dalo uz moj tekst, a ti naslovi jednostavno ne proizlaze iz mojih odgovora.

Prvi je takav razgovor bio objavljen krajem 1997. godine u Novome listu. Uredništvo je odabralo za naslov jednu od misli iz razgovora: Akademija mora biti neovisna od državne uprave.

U vezi s drugim razgovorom („Feral Tribune“, 1998.) imao sam teškoća jer je Uredništvo istaklo veliki naslov: „Akademija u službi Partije“. Ja to u razgovoru nigdje nisam rekao pa sam takav naslov smatrao i netočnim i neprimjerenim. Zato sam odmah poslao pismo „Feral Tribuneu“, u kojem sam se ispričao Akademiji za takav naslov (vidjeti pismo). O tomu sam obavijestio i Akademiju.

Sljedeći je u nizu razgovora bio onaj u „Nacionalu“. Pažljivi će čitatelj uočiti da u prikazu toga razgovora manjka jedna stranica. Riječ je o mojoj fotografiji koja je zauzimala cijelu stranicu. Nisam ju smatrao važnom za prikaz toga razgovora pa sam  ju izostavio.

Novinar „Fokusa“, gospodin Željko Buzov, zamolio me da odgovorim na niz istih pitanja na koja je odgovarao i novoizabrani Predsjednik Akademije, akademik Ivo Padovan, komu sam na izborima bio protukandidatom.

Otprilike godinu dana nakon toga i novinar „Feral Tribunea“, gospodin Ivica Đikić, zamolio me za komentar proteklih izbora za predsjednika Akademije, na kojima nisam bio izabran.

Sljedeći se razgovor pojavio tek oko šest godina nakon toga. U njemu sam odgovarao na širi krug pitanja  - ne samo o Akademiji.

Posljednji razgovor u ovome nizu objavljen je u „Globusu“. Bio je zamišljen tako da smo akademik Josip Pečarić i ja odgovarali na ista pitanja. Od toga sam razgovora pripremmio samo „moj dio“.

Osim prikazanih razgovora, povremeno su se pojavljivale moje kraće izjave u tisku o kojem pojedinačnome pitanju. Nisam ih smatrao važnima za cjelovitost ovoga poglavlja jer nisu sadržavale ništa što bi bitno dodavalo ili mijenjalo u mojim gledištima o Akademiji.