Dnevno nam se serviraju prijedlozi, spasonosne formule, kako dinamizirati gospodarski rast. Kada predlažete putem medija nužno morate pojednostaviti svoje prijedloge kako bi građani razumjeli za što se zalažete. Pojednostavljenja uvijek smanjuju preciznost predloženog. S druge strane, prijedlog u sebi sadrži svijetonazor predlagača, što izaziva nevjericu i pitanje kod građana: kako je moguće da se o stanju u hrvatskom gospodarstvu stavovi ekonomista toliko razlikuju? Jasno, prijedlozi uvijek sadržavaju normativni stav autora. Znanost kao takva mora minimizirati, ako je moguće ukloniti, normativni pristup. To nije ni lako ni jednostavno. Tekst koji slijedi pokušat će inventarizirati stanje u hrvatskom gospodarstvu što svakako valja imati u vidu prilikom predlaganja, ali i odabira mogućih scenarija.

Rasprave o potrebitoj ekonomskoj politici počele su gubiti akademsku razinu. Počeli su udarci „ispod pasa“ što nikako nije dobro za osobni ugled ekonomista, s jedne strane, i, s druge strane,  takav oblik komunikacije neće, niti može, iznjedriti potrebna rješenja. Ovaj tekst ima za cilj raspravu „vratiti“ na razinu civilizacijske komunikacije. Ostaje dilema koju neću razmatrati da li je ishodište u političkoj ili gospodarskoj nervozi, te kolika je interakcije između njih?