Čitatelji ovih stranica sjetit će se mojih napisa kako je uvijek na ovim prostorima deviza bila rijetka roba. U bivšoj državi „izvozili“ smo radnike kako bi namaknuli nužne devize da bi održali ionako nisku gospodarsku aktivnost. Od osamostaljenja zaduživanje i rasprodaja obiteljskog srebra prikrivala je pravo stanje hrvatskog gospodarstva. Taj slučaj vrlo je blizak tzv. nizozemskoj bolesti. Velika ponuda deviza rezultirala je aprecijacijom kune što su tadašnje monetarne vlasti nazivale tržišnom reakcijom na deviznom tržištu. Znala su gospoda u HNB da je ponuda umjetno stvorena i da ona nije odraz izvozno orijentiranog gospodarstva. Upravo aprecijaciji kune možemo „zahvaliti“ zašto je gospodarstvo destruirano do neprepoznatljivosti. Prodaja u petak od 240,2 milijuna eura ostala je gotovo nezabilježena. Nezabilježn je slučaj koji će, na žalost, postati pravilo i nočna mora ovoj i svakoj budućoj vladi.

Najprije tajanstvena šutnja, dok nismo dobili zeleno svijetlo iz Bruxellesa, potom pompozno, putem konferencije za tisak, nam je obznanjeno da je Vlada odlučna u rješavanju prekomjernog deficta učiniti – ništa.

Albert Einstein: „Svijet koji smo stvorili danas kao rezultat našeg dosadašnjeg načina razmišljanja ima probleme koji ne mogu biti riješeni na način na koji smo razmišljali dok smo ih stvarali.“