Konzerva Ispis
Autor Guste Santini   
Srijeda, 08 Travanj 2020 08:01

Konzerva

Temeljno uporište za svoj paket mjera, kojim želi pomoći gospodarstvu, premijer Andrej Plenković nalazi u očuvanju radnih mjesta. Postavlja se pitanje je li očuvanje radnih mjesto identično pojmu očuvanju broja zaposlenih. Uostalom, očuvanje radnih mjesta nije primjerena politika samo u vrijeme depresije, ona je temelj svake razumne ekonomske politike. Mišljenja sam kako naš Premijer ima u vidu očuvanje broja zaposlenih.

Hrvatskoj se čini prihvatljiv broj nezaposlenih, u dobra vremena, ako nije znatno iznad sto tisuća nezaposlenih. To znači da je prihvatljiva stopa zaposlenosti od polovine ili tek nešto iznad polovine radno sposobnog stanovništva. U tom je slučaju broj nezaposlenih veći od 7% što u ekonomskom pogledu moramo odrediti kao visoka stopa nezaposlenosti. Razvijene zemlje bilježe daleko manju stopu nezaposlenosti odnosno višu zaposlenosti radno sposobnog stanovništva. U dobra vremena gubitak radnog mjesta nije  zabrinjavao našu Vladu na isti način kao što to nije zabrinjavao i ne zabrinjava milion socijalno ugroženih građana. U dobra vremena,  kada postoji porezni kapacitet, ne vodimo brigu kako bi radnici ostali zaposleni. Fatamorgana zvana turizam rješava sve probleme. Suficit platne bilance,proračunski suficit što hoćete više? Morate biti zadovoljni na što nas naš Premijer stalno upozorava.

Oluja zvana korona depresija zaustavila je gospodarsku aktivnost ili, što je isto, „zbrisala“ porezni kapacitet poreznih obveznika. Održanje tako hvaljenog proračunskog suficita ostaje priča za vrijeme koje mi se danas čini jako, jako dalekim.

Javni dug će eksplodirati. Nije to problem. Problem je što nećemo mudro utrošiti kredite koje će država morati podići u zemlji i inozemstvu da bi opstali. Država danas „kupuje ljubav“ poduzetnika kako bi zadržali radnike na radnim mjestima. Međutim, za razliku od države poduzetnici znaju što su fiksni i varijabilni troškovi, jalovi troškovi a kalkulacije rade svaki dan. I to više što je stanje u njihovoj tvrtki složenije.

Telefonski dnevno komuniciram s gospodarstvenicima kako bi se što primjerenije ponašali u ovoj krizi. Moj prijedlog mjera djelom je rezultat tih razgovora. Kratko rečeno naknada od 4.000 kuna je dobro došla ali ne determinira broj zaposlenih. Njih daleko više brinu problemi transporta i održivosti kupaca. Nisu sigurni da li će sutra prodati robu koja se danas gomila na zalihama. Upravo je to razlog zašto sam predložio da država privremeno kupuje robu od tvrtki, podiže kredite kod banaka koje će zatvoriti kad se proda roba, s ciljem da se održi proizvodnja. Kako ove godine nema turističke žetve i kako bi se pomoglo turizmu država se je odlučila za konzerviranje stanja i isplatu naknade radnicima koji su zapravo nezaposleni.

Osobno smatram da se turizam mora spasiti. Međutim, nije potrebno da se pod izgovorom čuvanja radnih mjesta spašava turizam. To treba kazati otvoreno. Što više povezivanje zelene, plave i smeđe magistrale su dobitna kombinacija u kratkom roku. Ono što je tragično u cijeloj priči jest činjenica da sam to pitanje raspravio s jednim brojem saborskih  zastupnika i oni su – šutjeli. Hrvatski sabor postaje tragična institucija.

Ne mogu shvatiti partijsku disciplinu koja određuje ponašanje saborskih zastupnika. Kako će saborski zastupnici iz Slavnije obrazložiti slavoncima kako oni nisu važni u Lijepoj Našoj. To je razlog zašto sam kazao kako naš Premijer radi za Miroslava Škoru.

Postojeći paket mjera okoštava postojeću nekonkurentnu gospodarsku strukturu. Hrvatskoj treba politika i pomoć koja će tvrtke restrukturirati kako bi postale konkurentnije kad prođe ovaj užas od korona virusa. Bilo bi dobro da pogledamo što nam radi susjedna Slovenija koja je uvijek bila mudrija od nas i zato joj svaka čast.