Na jednoj strani, premijer Plenković je na sam Badnjak prošle godine najavio urbi et orbi hrvatskim građanima kako će njegova Vlada otkupiti INA-u od mađara. Pri tom je to nazvao strateškim potezom za ostvarivanje energetske neovisnosti Lijepe naše. Pred koji dan predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović se je, temeljem mišljenja svojih ekonomskih eksperata, javno založila za ciljanu inflaciju u narednih pet godina od 2% godišnje. Nekliko dana prije toga premijer Plenković i guverner HNB Vujčić suglasili su se kako je uvođenje eura bitan cilj u postizanju financijske stabilnosti.

Na ovim sam stranicama u više navrata pisao o odnosu globalizacije i nacinalne države. Zagovornici nacionalne države ukazuju na postignuća Kine, vraćanje dostojanstva Rusije, očuvanje britanskog ponosa putem Brexita, te, najvažnije, zalaganje američkog predsjednika Trumpa za očuvanje radnih mjesta, čitaj: nacionalnog gospodarstva, pri tom, kako je sam rekao, neće voditi brigu o svijetskom gospodarstvu. Europska unija kao najznačajnija regionalna asocijacija, istina često nespretno i na štetu manje razvijenih članica, ostala je zatečena. Predsjednik Donald Tusk je bio brutalno izravan kako nisu utemeljena očekivanja nekih članica EU (koje preferiraju nacionalnu državu) kako je moguće vratiti nacionalnu državu, već bi raspad EU značio podčinjenje bilo Kini, bilo Rusiji ili, što je najizvijesnije, SAD-u. Veliku britaniju nije spomenuo što pokazuje njegov stav o Brexitu. Predlaže jačanje jedinstva svih članica EU kako bi zajedno sačuvali cjelinu EU koja je u interesu svakog člana i svih njezinih djelova.

Povrat INA-e jasan je poklič vraćanja nacionalnih obilježja gospodarstva. Naprosto izraz ekonomska neovisnost znači traženje hrvatske neovisnosti u kojoj stanje u EU nema značaja. Programirana inflacija od 2% godišnje ima iste karakteristike. Usput rečeno u ECB nemilice tiska eure, pa američki predsjednik Trump okrivljuje Njemačku kako je euro podredila svojim izvoznim interesima što ekonomisti zovu klizanje tečaja. Kako je kuna vezana za euro znači da kuna također klizi. Drugim riječima, naša predsjednica se zalaže za dodatno klizanje tečaja, recimo u odnosu na američki dolar, za 2%. Usput rečeno razina eurizacije značajno je ograničenje u vođenju politike jeftinog novca u Lijepoj našoj. Prema tome, treba zaključiti kako je namjeravana kupnja MOL-ovog udjela u vlasništvu i programirana inflacija zapravo čin nacionalne politike.

Na drugoj strani, uvođenje eura kako su to najavili Plenković i Vujčić prestavlja politiku dodatnog gubitka nacionalnog identiteta i „integraciju“ nacionalne gospodarske struktureu  gospodarsku strukturu eurozone. To je činjenica. Pri tome, molim čitatelja, da izneseno ne interpretira kao moje poglede što je  dobro za Hrvatsku, već izneseno predstavlja interpretaciju sadržaja navedenih izjava naših vodećih dužnosnika. Naprosto, valja reći kako smo 1. srpnja 2013. ulaskom u EU izgubili dio autonomije glede izrvtršne, sudske, zakonodavne te 4. listopada 1993. godine monetarne vlasti. Priča oporbe glede prijedloga premijera i predsjednice samo je priča bez sadržaja.

Zaključno. Čini mi se da smo opet ušli u slijepu ulicu. Važno je raspraviti koji je najbolji pravac za hrvatske građane i koja će opcija u najvećoj mogućoj mjeri povećati nacionalno blagostanje. Iz poruka političara  nije moguće identificirati da razmatraju kojim putem krenuti. Moguće je, na žalost, zaključiti da se ponovno igramo u vrijeme kada se oko nas događaju dramatične promjene promjene koje bi mogle izmijeniti svijet kakvog ga poznajemo.