Hrvatska vojska i migrantska kriza

Prije početka današnje migrantske krize u Hrvatskoj se u vrijeme predsjedničke kampanje raspravljalo da li je ili nije potrebno da se na granicu postavi vojska. Jedni su bili za polazeći od stanja koje smo imali na granici sa susjednom nam BIH. To se posebno odnosi za građane koji se nalaze blizu granice. Drugi su govorili kako nije potrebno sudjelovanje vojske jer nije rat i, prema tome, za takvu odluku nema potrebe ni zakonske osnove. Danas se je mišljenje promijenilo. Zašto?

Potencijalni val od 3,5 milijuna izbjeglica neće zaustaviti nikakva vojska. To naprosto nije ni tehnički moguće tim više što bi možebitna stradanja migranata bilo nedopustivo na početku XXI. stoljeća. Prije dva dana se je u Grčku i Bugarsku uputilo izaslanstvo koje je bilo sastavljeno od najodgovornijih čelnika EU. Premijer Andrej Plenković kao predsjedatelj EU bio je, prema očekivanjima, aktivni sudionik izaslanstva. Svi su hvalili Grčko rukovodstvo koje se je dijametralno sprotno postavilo u odnosu na grčku vladu 2015. godine. Jasno nije se govorilo u kojem i kakvom je stanju bila Grčka u to vrijeme. Razlog tome je izbjegavanje otvaranja starih rana  na relaciji razvijenih i manje razvijenih zemalja EU. Ponuđena je pomoć od 700 milijuna eura i stavljanje na raspolaganje policijskih snaga zemalja članica i to kako na kopnu tako i na moru. Nakon sastanka kazano je kako su se Grčka i Bugarska odlučno i učinkovito suprotstavile otvaranju granica od strane Turske.

To je priča. U pozadini priče postoji velika zabrinutost kako granica EU u Grčkoj i Turskoj neće izdržati ukoliko ne dođe do sporazuma glede rata u Siriji između Rusije i Turske. Rusija koja odlučno zastupa stranu zvanične vlasti u Siriji istovremeno želi pokazati EU kako bez suradnje s Rusijom nije moguće stabilizirati stanje u EU. Turska, kao članica NATO pakta, je provodila svoju politiku i kad nije mogla ostvariti postavljene ciljeve „poslužila“ se izbjeglicama kako bi izvršila pritisak na EU da promjeni politiku u smislu podržavanja turskih vojnih i političkih interesa.

Rješenje rusko-turskog spora još nije postignuto. Vjerojatno si predsjednici Rusije i Turske neće dopustiti nastavljanje sukoba. Ipak, Hrvatska je s pravom zabrinuta. Rast zagovornika kako vojsku valja pridružiti graničnoj policiji nije bez osnova. Ne govori se glasno ali su predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković svjesni opasnosti ukoliko bi se pokrenula masa migranata, s jedne strane, i, s druge strane, postoji realna opasnost da migranti obole od koronavirusa. Malo je reći kako bi zahvaćanje migranata epidemijom  koronavirusa imala pogubne posljedice po desetke tisuća migranata ali i zemalja koje nalaze na migrantskoj ruti. Gospodin Vili Beroš je najvjerojatnije inicijator kako potencijalno prijeti velika ugroza hrvatskih građana što znači nužnost šireg sagledavanja prisutne migrantske krize.