Sindikati smatraju kako 2% povećanje plaća ne samo da nije razumno već je neprihvatljivo kao ozbiljan prijedlog. Svoj stav obrazlažu inflacijom koja se stalno i uporno povećava. Predviđa se prosječna inflacija najmanje od 6% pa prijedlog vlade, kažu oni, nije na razini inflacije. Osim toga, ističu sindikati povećanje BDP-a iznosi preko 10% u prošloj godini, a i u ovoj se predviđa njegovo povećanje. Zato pozivaju da se premijer osobno (ministri tako postaju i ostaju nebitni) uključi u raspravu. Upozoravaju, ukoliko ne dođe do dogovora jedanaest sindikata najavljuju štrajk. Ovaj puta su ujedinjeni, što pokazuje snagu Andreja Plenkovića, očekuju kako bi mogli dobiti željeno povećanje jedino ako ujedinjeni pregovaraju.

Tako dolazimo do nove kombinacije problema. Ova vlada Andreja Plenkovića je nastavila politiku zapošljavanja, multipliciranja birokracije, koja, zbog socijalne sigurnosti, predstavlja stabilno biračko tijelo. Puno je to glasova ako se polovina obitelji zaposlenih u državnoj birokraciji dade glas bilo kojoj stranci. Birokracija i svaka vlada rade na istom poslu. Jedni vladaju, drugi osiguravanju svoju egzistenciju. Dobra kombinacija jedno vrijeme, ali ne sve vrijeme. Članovi sindikata su vladini službenici koji poznaju stanje državne blagajne. Znaju oni što misle dobro obaviješteni izvori. Čak da ne znaju ništa od toga, imali su prilike slušati, kao i svi građani, kako smo optimalni i sveobuhvatni do te mjere da nas drugi, blago rečeno, hvale. Postigli smo ovo i ono. Izjavu kako je ova je vlada povećala plaće čuli smo bezbroj puta. Obično je rečenom dodano kako je ova vlada toliko dobrog učinila kako bi povećala blagostanje hrvatskih građana. Sačuvala je radna mjesta. To slušamo dnevno. Hoće li biti štrajka teško je kazati. Međutim, pogledajmo problem s druge strane.

Vlada Andreja Plenkovića je naslijedila najbolju moguću poziciju. Došla je na vlast u vrijeme početka poslovnog ciklusa. Nije ubrzala gospodarski rast u odnosu na prethodnu vladu gospodina Oreškovića ali je ostvarivala male ali uporne stope rasta (zahvaljujući turizmu).  Bilo je to pravo vrijeme za potrebne reforme. Sjećamo se, što je važno identificirati, kako su nastavnici tražili izmjenu koeficijenata koje je vlada Andreja Plenkovića obećala i – ostala na obećanju. Linearno su se povećavale plaće državnih službenika što je u sjajnoj tradiciji birokratskog sustava. Kako birokracija inzistira na partnerskom odnosu s bilo kojom vladom problem ugovora o plaćama postaje bitan, a ako naš premijer nema „asa u rukavu“ mogao bi postati presudan u slučaju eventualnih izvanrednih parlamentarnih izbora. To je razlog zašto sindikati najavljuju štrajk nakon Uskrsa. Da li je to prijetnja. Jasno da je to prijetnja. Međutim, ako postoji „as u rukavu“ tada bi naš premijer ovaj puta mogao reći sindikatima – gospodo štrajkajte ili prihvatite vladin prijedlog. Sve ovisi o „asu u rukavu“.

Razlog ovakvom scenariju vidim u predstojećoj zamjeni kune eurom. Prihvaćanje prijedloga sindikata moglo bi stvarati probleme prilikom odluke o prihvaćanju našeg Izvještaja o učinjenom kako bi početkom slijedeće godine došlo do zamjene kune eurom. Svi znaju da je to cilj na kojem inzistira naš premijer. Najvažnije je za našeg premijera zamijeniti kunu eurom i ući u Šengenski prostor. Gotovo bi se moglo reći da će ostvarenje navedenih ciljeva biti jednako njegovoj misiji koju je objavio kako će mijenjati Hrvatsku i HDZ. Ukoliko naš premijer je u mogućnosti pribaviti „razumijevanje“ Bruxellesa kao što je to bio slučaj prilikom dobivene prolongacije korištenja dobivenih interventnih sredstva zbog potresa tada će sindikati moći izjaviti kako je naš premijer sa puno  razumijevanja shvatio u kakvom su položaju državni službenici i kako je teško, uvijek je tako, ali će usprkos tome njegova vlada, kao što je to i do sada iznaći potrebna rješenja, povećati plaće državnim službenicima ne za 4,5% već za nešto manje (kako bi hrvatski puk shvatio kako je naš premijer odlučan i primcipjelan pregovarač bez premca). Tako ćemo (možda) dobiti još jednu priču koja će pokazati oporbi što je politička odluka, kako svoje odluke voli nazivati naš premijer.