Širenje grada Zagreba „prelilo“ se je na Zaprešić što je dinamiziralo rast njegovog stanovništva. Potom je, temeljem politike tadašnje države, pokrenuto više proizvodnih projekata koji su dodatno utjecali na rast broja stanovnika. Ipak, rast broja stanovnika nije pratio razvoj gospodarstva pa je, prema tome, Zaprešić sve niše postajao spavaonica. Cijela se priča dodatno dramatizirala tragičnim modelom privatizacije koje je eutanazirao ionako skromne gospodarske kapacitete. To je predstavljalo veliku ugrozu po sam opstanak današnjeg grada Zaprešića. Međutim, ratna razaranja devedesetih pokrenuli su migracijske tokove prema Zagrebu, odnosno gradovima koji su u blizini hrvatske metropole. To je ubrzalo rast „spavaonice“ koju nazivamo gradom Zaprešićem.

Globalizacija predstavlja proces transformacije nacionalne u tržišnu državu. Međutim, istovremeno se provodi proces decentralizacije, što Hrvatska nije učinila, što postavlja pred regionalnu i lokalnu upravu nove izazove na koje valja smisleno odgovoriti. To vam je kao kad krojite, recimo, odijelo pa je važno da ne prerežete materijal namijenjen izradi odjela. Da ne bi uništili materijal za odijelo prethodno ćete iscrtati potrebne dijelove za odijelo. Zaprešić se je našao na raskršću. Ako nastavi politikom spavaonice tada će izvanjsko u potpunosti odrediti veličinu i strukturu grada. U tom slučaju nije moguće govoriti o gradu već o naselju (spavaonici) u kojem se spava a radi i živi negdje drugdje. Članovi gradskog vijeća su svjesni kako danas funkcionira grad Zaprešić. To se lijepo vidi po koloni automobila i gužvi u javnom prijevozu kada se odlazi i kada se vraća s posla. Drugi put, subjektivni razvoj grada, je puno odgovorniji prema budućim ali i prema sadašnjim građanima grada Zaprešića.

To je bila osnova od koje se krenulo u razmatranje mogućih pravaca razvoja grada Zaprešića. Neću raspravljati o ovom pitanju jer ću ga podrobnije obraditi u najavljenoj knjizi (to je vrlo važan aspekt Veleučilišta Baltazar). Ukratko predložio sam da se umjesto tvorničkih dimnjaka krene polazeći od SWOT analize koja je brzo pokazala kako blizina grada Zagreba omogućuje dinamiziranje razvoja grada Zaprešića koji će djelovati pozitivno kako na grad Zaprešić tako i na grad Zagreb. Rekli bi dobitna kombinacija. Umjesto da se obrazuju kadrovi za potrebe grada Zaprešića projekt Visoke škole za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić“ bio je daleko veći i ambiciozniji projekt. Projekt je ponudio obrazovne programe svim građanima koji su se odlučili obrazovati. U slijedećem koraku, koji se nije dogodio zahvaljujući politici gradonačelnika grada Zaprešića gospodina Željka Turka i predsjednika gradskog Vijeća grada Zaprešića gospodina Drage Bage (koji obnaša funkciju predsjednika Upravnog vijeća Veleučilišta Baltazar), planirano je da Visoka škola postane privlačna našoj dijaspori koja je, po mojem mišljenju, trebala postati (na žalost nije do dana današnjeg) bitna poluga razvoja Lijepe Naše. Za drugi korak bila su potrebna dodatna sredstva, a koncepcija se je temeljila kako ih je potrebno, zajedničkim naporima osnivača, osigurati iz drugih sredstava. Naime, već je tada bilo jasno kako će Hrvatska postati punopravna članica EU i kako će, temeljem slabije razvijenosti (mjereno dohotkom po glavi stanovnika) dobiti značajna sredstva koja bi trebala podržati razvojne programe u Hrvatskoj. Na žalost odustalo se je od navedenog pristupa i Visoka škola nakon što je dramatično dinamizirala svoju obrazovnu aktivnost (bilježila je najveće stope rasta broja studenata pa je ubrzo postala najveća po broju studenata visoka škola u Hrvatskoj) na način da je već u prvoj godini poslovanja ostvarila veće prihode od rashoda. Pitajte kolege ekonomiste i menadžere u uspješnim tvrtkama što s poslovnog i svakog drugog motrišta znači navedena činjenica. Tako je uspjeh postao prokletstvo. Umjesto da se kvantitativni rast iskoristi kako bi postali vodeća Visoka škola u Hrvatskoj počeli su problemi koji su kulminirali 2. siječnja 2008. godine kada nije prihvaćen prijedlog RIFIN-a o promjeni njegovog člana u Upravnom vijeću škole.

Mala digresija. Osnivači raspolažu s tri mjesta u Upravnom vijeću. Na početku je RIFIN dogovorno imenovao tri od pet članova Upravnog vijeća jer, po tadašnjim zakonima, uposlenici nisu imali svoje predstavnike.  Potom je grad Zaprešić dogovorno imenovao dva od tri člana Upravno vijeća. Sve je to rađeno s ciljem dinamiziranja razvoja Visoke škole. Danas, bez suglasnosti RIFIN-a grad Zaprešić ima u Gradskom vijeću dva člana. Onaj preostali treći član kojeg je predložio RIFIN nije, iz nama nepoznatih razloga, prihvaćen zahvaljujući politici gradonačelnika Željka Turka i gospodina tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća grada Zaprešića i predsjednika Upravnog vijeća Veleučilišta Baltazar gospodina Drage Bage. Zvuči nestvarno? Slažem se, i više od toga. Međutim, sve će to navedena gospoda morati objasniti članovima gradskog vijeća grada Zaprešića. I ne samo njima.

Vratimo se današnjoj temi. Dinamiziranjem i multiplikacijom nastavnih programa povećala bi se potražnja za znanstvenim i nastavnim kadrom. Tako bi grad Zaprešić postao umjesto spavaonice obrazovni grad u kojem bi živjelo na desetke nastavnika koji bi postali građani grada Zaprešića sa svim implikacijama te činjenice. Kreirale bi se nove poslovne kombinacije poznate danas kao start up tvrtke. Dolazili bi mladi i ambiciozni ljudi koji bi operacionalizirali poslovne kombinacije. Osnovao bi se investicijski fond koji bi profesionalno financirao projekte, s jedne strane, i, s druge strane organizirao financijske sindikate kada je riječ o većim iznosima. Svi se danas bore za start up tvrtke. Dovoljno je ukazati na slučaj Rimac. Grad Zaprešić je to znao i prihvatio prije nego što je formalno osnovana Visoka škola. Da je gospodin Željko Turk želio razvoj grada Zaprešića mogao ga je imati. Na njemu je da kaže razloge zašto je ignorirao mogućnosti koje je pružala Visoka škola. Prema tome, Visoka škola bi mu ponudila razvoj tvrtki velike dodane vrijednosti koje bi „lansirale“ grad Zaprešić kao najpoželjnije mjesto u Lijepoj Našoj. Ono što su prepoznali ambiciozni studenti masovnim upisima u Visoku školu bilo je nebitno za gospodina Željka Turka. Opet ćete kazati neshvatljivo. Slažem se. Na to pitanje nisam niti mogu odgovoriti. Na to pitanje će, kao što sam rekao, odgovoriti gospodin Željko Turk.

Dakle, sukladno globalnim kretanjima grad Zaprešić je prije gotovo četvrt stoljeća spoznao kako Zaprešić kao spavaonica nije rješenje. Pokrenut je projekt koji ne samo da je obećavao već je donosio velike društvene dividende koji je danas zahvaljujući politici gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća postao ozbiljan društveni problem. Nije to samo problem grada Zaprešića već bi mogao postati problem o kojem će se raspravljati na razini EU. Izgleda pretenciozno, ali molim čitatelja da upita svoje kolege pravnike što će im kazati kad konzultiraju javno dostupnu dokumentaciju na ovim stranicama pod nazivom „Zaprešić kao slučaj“. Dio smo obitelji EU koja dramatično konvergira. Prisutan nesretni rat je dodatni katalizator ubrzanju procesa konvergencije. Ono što zovemo balkanskom krčmom će prestati kako to lijepo svjedoče iskustva Rumunjske čija je javna tužiteljica postala europska javna tužiteljica. Recentni događaji u Hrvatskoj pokazuju kako ima nade za nas. U tome će RIFIN aktivno sudjelovati sa ili bez članova Gradskog vijeća grada Zaprešića. Naime, danas su skučena prava europske javne tužiteljice. Međutim, one će se, sukladno brzini konvergencije,  povećavati. Na članovim Gradskog vijeća grada Zaprešića je da riješi probleme danas. To nije ni lako ni jednostavno. Međutim, spremnost RIFIN-a da se aktivno uključi, sukladno pozitivnim zakonskim propisima, u rješavanje prisutnih problema može pomoći što će, potom, otvoriti nove mogućnosti razvoja Veleučilišta Baltazar i ostvarivanja koncepcije i strategije razvoja grada Zaprešića. Pojedinim članovima Gradskog vijeća je poznato da RIFIN stoji na raspolaganju svim grupnim i pojedinačnim inicijativama koje imaju za cilj povećanje blagostanja građana grada Zaprešića.

Nastavlja se:  Gradsko vijeće grada Zaprešića (XVII)