Europska unija u sjeni nesretnog rata u Ukrajini pokušala je pozvati europske države na jedinstvo. Na bolje sutra. Glavnu ulogu je odigrao francuski predsjednik Emmanuel Macron (prvi veliki nastup nakon pobijede na predsjedničkim izborima). Međutim, pažljivo slušajući Macrona mogli smo identificirati ponavljanje priče o različitim brzinama integracije u EU. To čak ni Hrvatska, na čijem je čelu Andrej Plenković, nije mogla prihvatiti.

Hrvatska u najtežim uvjetima radi baš sve kako bi se svidjela EU. Šengenski prostor – sve ćemo učiniti, ako nam račune ne pomrse Slovenci, kako bi postali njegov sastavni dio. Zamjena kune eurom toliko je važna da vlada premijera Andreja Plenkovića prvenstveno vodi brigu kako zadovoljiti bruxellesovu birokraciju, a sve siromašnijem narodu što ostane, ako ostane. Sve smo spremni učiniti kako bi postali punopravni i jednako važni. Međutim, kruta zbilja srušila je bajku. Nitko ne računa na nas jer se nismo pokazali dostojnima punopravnog članstva u EU. Da je tome tako pokazuje stanje u sudstvu, DORH-u, siromaštvu, emigraciji, i tako dalje. Ništa nismo napravili. Nismo potrošili odobrena nam sredstva. Ipak, nas vlada Andreja Plenkovića uvjerava kako vodi optimalnu i sveobuhvatnu politiku. Tako je danas glasila čestitka hrvatskim građanima našeg premijera.

Važna i prevažna pitanja ostaju ispod radara javnih sredstava priopćavanja što znači da oni ne postoje. Ono što televizijske kuće propuste kazati to se nije dogodilo. Hrvatska će imati sve većih problema. Stari se ne rješavaju, a dolaze novi još složeniji. Priča je sve manje uvjerljiva kao argument. To svjedoči zadnja rasprava o izglasavanju nepovjerenja vlasti, ili, što je isto, zahtjev opore za raspisivanjem prijevremenih izbora.  Premijer Andrej Plenković se nije niti pojavo. To se zove snaga i vjerodostojnost.

HDZ-u više nije ni Franjo Tuđman dovoljno velik, da ne kažem svet, pa su se podijelili na dva tabora. Oni koji stoje iza obitelji predsjednika Tuđmana i HDZ-a na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem. Sve će se to odigrati pred našim očima u samo nekoliko dana. Od javnih sredstava informiranja ovisi da li će se ili neće postaviti prava pitanja. Za sada nije realno očekivati da će se bilo što dobrog dogoditi. Nastavit će se po starom. To što hrvatski građani imaju pravo znati kuda plovi hrvatski brod više je izraz nemoći nego stvarni interes ti istih građana koji su dali povjerenje ovoj i ovakvoj vlasti.

Kako sada stoje stvari sve su oči uprte u turistički sektor. Ipak, samo Bog nam pomaže u ovoj olovnoj i tmurnoj zbilji. Neka bude sunca. Nadajmo se da će ga biti. Neka bude vruće. Nadamo se da će vrućine biti paklene. Ako se ispune još neki uvjeti imat ćemo dobru turističku žetvu za što je zaslužna samo i jedino naša vlada premijera Andreja Plenkovića. Neće biti gladi. Što je važnije od toga?