Naslovnica 
Rifin's news Porezna džungla
| Porezna džungla |
 |
 |
 |
| Autor Guste Santini |
| Petak, 30 Ožujak 2001 20:27 |
|
Kada u urbaniziranom svijetu spomenete riječ džungla tada vas to vjerojatno asocira na ne-sistemsko određenje u kojem možete sve i svašta očekivati. Obično je lijepo na filmu gledati džuglu ali vjerojatno je ne želite u svojoj kući. Svatko ima pravo na svoje razloge. Upravo smo pred vratima porezne džungle a da nas nitko nije za to pitao. Jednostavno izglasali smo političke promjene da nam bude bolje a dobili smo džunglu. I to je nešto samo je problem što nismo glasali za džunglu već za boljitak svih građana Hrvatske. Jasno predlagači imaju "neoborive" argumente za svoje prijedloge. Čak da ne idemo u pragmatičke razloge može se reći da porezna konkurencija lokalnih zajednica je jasno određenje tih zajednica kako, u području svoje nadležnosti, se žele odnositi prema razvoju. Ovo, morate priznati, lijepo zvuči. Istina je da u mnogim zemljama postoji porezna konkurencija posebno kada se radi o federalnom ustrojstvu odnosne zemlje, iako ni to nije uvijek tako. Nadalje, porezna konkurencija ima puno opravdanje ako je stanje u privredi "podnošljivo". Riječ "podnošljivo" valja interpretirati kao zadovoljavajući nivo dohotka per capita i zadovoljavajući nivo zaposlenosti na nivou zemlje, pa se manje razvijenim regijama omogućuje porezna konkurentnost. Ako, međutim, glavni grad, kojeg sve manje zovemo metropola, ima takvu stopu nezaposlenosti u kojem je, ipak, zaposlen pretežni dio birokracije; postavlja se pitanje što je sa drugim gradovima? Da ne budemo do kraja maliciozni recimo da je grad na koji mislimo Dubrovnik. No, vratimo se temi; vratimo se našoj džungli. Prvo, očito da vlast nije u stanju pokriti temeljne potrebe na nivou lokalnih vlasti i pokušava rješiti problem "prebacivanjem loptice". Čitaoca upućujem na moj rad u dijelu "Ekonomska politika" pod naslovom: Fiskalni odnosi središnje i lokalnih razina vlasti. Drugo, stalno se zaklinjemo da ćemo smanjiti poreznu presiju što želimo sasvim precizno ostvariti povećanjem prireza (izgleda da prirezi nisu porezi). Treće, zaklinjemo se da želimo konstruirati prepoznatljiv - da ne kažem transparentan - porezni sistem. Očito umnožavanje porezne nadležnosti i šarenilo poreznih i prireznih stopa u malom broju općina (442 sic!; u predratnoj je Hrvatskoj bilo 117 općina što se smatralo ludošću jer iste nisu mogle pokrivati troškove namještenika izvornim poreznim prihodima) ima te ambicije. Očito smo na putu da više nitko neće moći odrediti poreznu presiju u Hrvatskoj. Ostaje da se vidi koliko će to povećati zaposlenost u državnoj birokraciji. Četvrto, to se uvijek događa kada se zamjene teze. O čemu je riječ? Pa radi se o problemu da Sabor ne raspravlja o poreznom kapacitetu zemlje već samo o njenim rashodima. Oni su uvijek i svugdje posebni interesi i obično članovi parlamenta nemaju previše razumjevanja za opće interese. I to je to. Peto, želimo da nam dođu inozemni investitori. Kao želja nije loše. Međutim, postavlja se pitanje neće li ovako često mjenjanje poreza i prireza zapravo biti jasan signal svim potencijalnim investitorima da ne investiraju? Izgleda da se je zaboravilo da su stari porezi - dobri porezi. Šesto, manjak sredstava nije moguće "zakrpati" alkemijskim postupcima. Naprosto problem je u proizvodnji kako bi to rekao stari Karl Marx. Proizvodnja je početna i završna točka procesa reprodukcije. Prema tome, povećanjem porezne presije dodajemo ulje na vatru koju danas zovemo kriza i ona će, prema tome, dalje ekspandirati. Sedmo, kako je moguće u poreznoj džungli pvećati privrednu aktivnost i smanjiti nezaposlenost za mene, priznajem, ostaje trajna nepoznanica. Kada se uz povećanu poreznu presiju poveća proizvodnja i smanji nezaposlenost tada ću javno obznaniti da sam bio u krivu. Do tada, molim čitaoca da se strpi i da zajedno sa mnom čeka to čudo. Jedino, nam ostaje nada i da molimo Boga da nećemo dugo čekati. |
