Naslovnica Rifin's news Ratko Bošković: Devet zamki za ulagače u hrvatske dionice i kako ih izbjeći

Ratko Bošković: Devet zamki za ulagače u hrvatske dionice i kako ih izbjeći PDF Ispis E-mail
Autor Guste Santini   
Ponedjeljak, 01 Listopad 2001 22:38

Ugledni novinar i kolumnist Ratko Bošković je danas, u Novinarskom domu, progovorio o ekonomskim problemima povodom promocije svoje knjige. Najprije o knjizi a potom o diskusiji koja se je vodila povodom promocije knjige uglednog ekonomskog komentatora.

Prijelazom iz samoupravnog u tržišni model privređivanja građani Hrvatske su se oduševili uspostavom financijskog podsustava umjesto financijskog podsustava temeljenog na dogovaranju i sporazumjevanju. I odista temeljna razlika između prethodnog i današnjeg sustava su, u prvom redu, promjene financijskog podsustava. U kojoj je mjeri odista došlo do promjena čitalac ovih stranica može i sam prosuditi. Ubrzo je krenulo razočarenje građanstva koje gospodin Bošković, iako na malom prostoru, uvjerljivo analizira. Sve u svemu, stiče se utisak, čitajući djelove koji se odnose na Hrvatsku, kretanja I promjene u proteklih desetak godina toliko su male da nije moguće istim dati prolaznu ocjenu.

Rad kojem sam imao čast biti na promociji odista je novo koje jasno pokazuje putem djagnosticiranja što mora svaki investior znati I gdje su mu “postavljene nagazne mine”. Knjiga je pisana temeljem “konzumacije” znatnog broja radova i nije markentiški usmjeren rad čitateljstvu kako bi promovirao ulaganja. Autor, putem prezentacije svojih i tuđih intelektualnih i praktičnih iskustava, definira investicijsko bankarstvo I položaj istog “smješta” u proces društvene reprodukcije. Posebno je interesantno naglasiti uspjeh autora da izbjegne “zamci” alokativne funkcije tržišta što je česti slučaj za autore ove problematike. Drugim rječima gospodin Bošković je uspio odoljeti eleganciji opće ravnoteže I izabrati put praćenja I analiziranja realnih kretanja koji, u konačnici, određuju svekolike odnose. To je vrlo velika analitička vrijednost ovog rada.

Inače rad je strukturian u devet zamki kako slijedi:
1. Svaki je trenutak dobar za početak
2. Cijene dionica dugoročno uvijek rastu
3. Uvijek se najviše isplati ulagati u dionice
4. Dionica je vlasnički udjel u poduzeću
5. Gubici se mogu izbjeći tehnikama ulaganja
6. Usponi i padovi cijena mogu se predvidjeti
7. Profit iz opcesije
8. Treba slijediti velike igrače
9. Specifičnosti hrvatskog tržišta.

Na čitaocu je da ocjeni ovaj rad. Teško će bilo tko ostati ravnodušan. To je štivo koje se čita ne samo zato što je stil gospodina Boškovića „ispeglan“ što je općenito poznato, već zbog toga što je uloženo puno truda da se tako puno reće na malo stranica. Kažu da je H. de Balzac jednom napisao svom prijatelju: Oprosti što Ti pišem na dugo i široko. Razlog je tome što nemam dovoljno vremena da Ti to kratko napišem.

Sada nekoliko rječi o raspravi. Jedno o pitanja bilo je vezano zu nemile događaje od 11 rujna kada su terorisati avionima srušili „Blizance“ i dio Pentagona.

Gospodin Bošković je vrlo uvjeriljivo iznio učinkovitu aktivnost najznačajnijih vlada najrazvijenijih zemalja kako bi se sačuvalo financijsko tržište od značajnijih padova. Što više promjene su toliko značajne, moglo se je zaključiti, da više ništa neće biti kao što je bilo. (Usput molim čitaoca da ponovno pročita napis na ovim stranicama od 11 rujna ove godine.)

Gospodin Bošković je podsjetio slušateljstvo kako su zemlje zbog učinkovitosti napustile mnoga svoja rješenja, s kojima su se ponosile I bile prepoznatljive, kako bi povećale učinkovitost mjera I kako bi, stoga, odgovor teroristima bio primjeren I dovoljno transparentan. Da ne duljim gospodin Bošković na prezentaciji knjige koja obarađuje financijsko tržište sasvim eksplicite spomenuo J. M. Keynesa kao ekonomistu koji nikada nije nestao sa scene ekonomske politike ma koliko se poneki trudili da tržište izjednače sa božanstvom. Ovo se ima interpretirati da sve što se ne prepusti tržišnim silnicama predstavlja ekonomsko bogohuljenje. Gospodin Bošković je jasno rekao da se J. M. Keynes trivijalizira raznim interpretacijama te da mu se pripisuju stvari koje on nikad sam ne bi učinio. Poručujem gospodinu Boškoviću da je lista “neshvaćenih”, dakle, krivo interpretiranih, vrlo široka bar na ovom podneblju.