Manifestira se putem usporavanja gospodarskog razvoja uslijed dotoka značajnih, neprobavljivih za nacionalno gospodarstvo, financijskih sredstava iz inozemstva. Identificirana je u Nizozemskoj sredinom druge polovine prošlog stoljeća pa je tako i dobila ime. Naime, otkrivene naftne rezerve i njihova ekploatacija uzrokovana eksplozijom cijena, uslijed prve naftne krize, rezultirao je snažnim prilivom deviza što je, potom, poremetilo odnos ponude i potražnje u pravcu dramatično povećane ponude deviza. Centralna banka je intervenirala ali intervencija nije mogla zaustaviti aprecijaciju guldena u odnosu na ostale konvertibilne valute toga vremena. Aprecijacija nacionalne valute smanjivala je konkurentnost nizozemskog gospodarstva kako na inozemnom tako i na domaćem tržištu.

Pravilo je na ovim prostorima da krizne uvjete najprije marginaliziramo, pa ako u tome nismo naročito učinkoviti tražimo „Pedra koji će visiti umjesto nas“, pa ako je „Pedro“ moćan, kao što su to hrvatske banke u inozemnom vlasništvu, rješenje problema se traži i nalazi mimo nas jer mi, po definiciji, nismo krivi za probleme koji nas muče što znači - kriv je netko drugi. Upravo takve priče „kolaju“ Hrvatskom u svezi valutne klauzule. Ideja je vrlo jednostavna ukoliko se ukine valutna klauzula dužnici neće snositi posljedice eventualnog klizanja kune već će cijenu platiti bankarski sustav, koji po mišljenju javnosti, ionako ima iznadprosječne profite. Da li je baš tako? Odgovor možete naći u „Vodiču za poslovanje s bankama“. Ako ga još niste kupili pročitajte tekst koji slijedi.

Dokument: Povijest hrvatskog bankarstva od 1918. godine