Jani prostor je, jedni će reći, svjesno kontaminiran, drugi će kazati, stihija je na djelu. Obje teze imaju smisla. Teško je reći koja dominira. Međutim, lako je reći kako je utjecaj svjesne kontaminacije daleko veći. Razlog tome je jednostavan. Svjesna kontaminacija je planska i ustrajna što nije moguće kazati za stihiju koja se kreće nepredvidivo kao stampedo.

MOST je prikupio, kako nas je obavijestio, potreban broj potpisa kako bi se organizirao referendum. Počela je hrvatska priča. Referenduma će biti. Referenduma neće biti. Ustavni sud će ponovno, ako prije Vlada ne uspije osporiti referendum, podržati HDZ u kojem sjede najveći broj njegovih „bivših“ vodećih političara. Nitko ne govori o demokraciji i temeljnom pravu da građani Hrvatske kažu koju i kakvu zemlju žele. Oni nisu važni ili, još bolje, oni su nevažni. Taj i takav pristup više je jeka nekih prošlih vremena nego novi iskorak u pravcu razvoja demokratskih procesa.

Jučer je, 29.12., na svim javnim i komercijalnim televizijama posvećeno puno prostora, kako se priliči, obilježavanju tragičnog potresa u Banovini. Javna sredstva priopćavanja su ovaj puta pokazala kako znaju dobro i korektno informirati hrvatsku javnost o stanju obnove u Banovini. Komentari su, po mome mišljenju, također primjereni stanju obnove Banovine. Stanje je tragično. Ovaj put su televizije dobro postupile što dodatno postavlja pitanje – zašto se uvijek ne odnose prema javnim događajima na isti, primjeren, način?