Iz povijesti su nam poznati izrazi kao peta kolona (Španjolska), Vidkud Quisling (Norveška u vrijeme Drugog svijetskog rata) ili lokalni šerifi ( državnog odvjetnika Dinka Cvitana). Izdajnici su konstanta, na svim područjima ljudske aktivnosti,  ljudske povijesti. Izdajnici se uobičajeno, s pravom, izravno vezuju za Lucifera (kako bi se jasno klasificirala njihova djelatnost) kao što je to učinio Dante u svojoj Božanstvenoj komediji. Prvi i najveći izdajnik je Juda koji je izdao Krista, a ostala dvojica bili su Kasije i Brut, izdajnici Julija Cezara. Usput rečeno, što je noćna mora svih političara, puno je Cezara kao i Kasija i Bruta. U području društvenih znanosti za te i takve sudionike postoji izraz comprador klasa koja u vlastitom interesu žrtvuju budućnost svoje nacije – ne postoji istinski nacionalni identitet. Nije to specifičnost samo nerazvijenih zemalja, to je dio ljudskog određenja kao takvog. Da li je to u suglasju s vjerom? Jasno da nije? Da li je to u suglasju s ljudskom odgovornošću prema drugima, implicitno prema sebi?  Odgovor je jasan i nedvosmislen – nije!

Danas znamo da postoje sporni doktorati. Govorilo se je to i prije. Međutim, što nije u javnom prostoru nije se dogodilo. „Otkriće“ nije rezultat pomne analize odgovornih institucija. Opet, po starom dobrom hrvatskom običaju, mediji su „iskopali“ stvar. Jednom mediji drugi put Bruxelles. Tako je to u hrvata.

U tradicionalnom je društvu obitelj, u širem smislu možemo to primijeniti i na cijeli feud, bila temeljna jedinica društva. Kapitalistička država i tržište su, kako bi se dinamizirao kapitalistički sustav, razorile obitelj da bi pojedinac, pod parolom slobode i demokracije, postao roba koju se može iznajmiti za nadnicu. Kapitalizam stalno mijenja formu ali esencija, profitna logika, smisao, ostaje isti.