Ugovorom iz Maastrichta definirano je ovih pet uvjeta, poznatih kao kriteriji konvergencije:

– stopa inflacije može biti najviše do 1,5% veća od stope inflacije triju zemalja s najnižom stopom inflacije;

– prosječne nominalne kamatne stope ne smiju biti veće za više od 2% od kamatnih stopa triju zemalja s najnižom stopom inflacije;

– proračunski deficit ne smije biti veći od 3% GDP-a;

– javni dug može iznositi najviše 60% GDP-a;

– dvije godine prije ulaska u monetarnu uniju valja održavati stabilnost nacionalne valute uz dopuštene granice fluktuacije.

Kojeg kriterija nema, a bitan je? Kriterij kojeg nema je dugoročni uravnoteženi odnos s inozemstvom, odnosno zahtjev za uravnoteženom platnom bilancom.

Gospodarstvo, uostalom kao i život općenito, funkcionira u uvjetima neizvjesnosti. Neizvjesnost je varijabilna pa je samim time za one koji odlučuju neizvjesnost dodatno neizvjesna. Nije stoga čudo što se uzajamnost, različiti oblici osiguranja, smatra civilizacijskim postignućem koji je svoj najpoznatiji oblik dobila u vrijeme welfare statea. Za razliku od Darwina (neoliberalistički koncept funkcioniranja tržišta) društveni sustavi su u prošlom stoljeću značjano povećali svoju  „osjetljivost“ kojeg nazivamo rajnski model privređivanja. Lord Keynes je na svoj način znatno doprinio tom i takvom restrukturiranju nacionalnih gospodarstava.

Ovaj tekst u PDF-u možete preuzeti ovdje: guste_santini_-_podjela_poreza_po_kriteriju_vremena_i_dvostruki_deficit.pdf

Sažetak

Iz iznijetog je moguće zaključiti da kretanje i uzajamnost dvostrukih deficita je određena stupnjem „potrošnosti“ poreznog sustava odnosne zemlje. Korištenje standardne podjele poreza i podjele poreza po kriteriju vremena daju različite rezultate. Standardna podjela poreza, po mojem mišljenju, ne daje primjerenu dijagnozu stanja odnosne zemlje. Model će pokazati da stvarno stanje može biti lošije/bolje od stanja koje pokazuje kretanje dvostrukih deficita putem standardne podjele poreza. Samo ispravna dijagnoza stanja omogućava primjerenu terapiju odnosnog gospodarstva. Upravo kriza u nekim zemljama eurozone, kao i kriza tranzicijskih zemalja pokazju da nije moguće primjereno postaviti dijagnozu i da je stanje u tim i takvim zemljama daleko složenije i, time, neizvjesnije nego što to pokazuje prosto uspoređivanje dvaju deficita.

Ključne riječi: deficit tekućeg računa platne bilance, deficit proračuna, standardna podjela poreza, vrijeme, podjela poreza po kriteriju vremena, štednja, kredit, tečaj, kamatna stopa.