Protiv Kujundžića i partneri iz Vlade

donosi nam Jutarnji list od 15. kolovoza 2018. godine. Nije jasno da li je vijest rezultat „pozdanih izvora“ ili rezultat objektivnog novinarskog istraživanja. U svakom slučaju radi se o početku „loptanja“ učesnika u tragediji koja je oduzela mladi život u Zaprešiću.

Tragedija u Zaprešiću

Političari nas uvjeravaju kako se stanje u Lijepoj našoj iz dana u dan poboljšava. Informativne emisije nas „granatiraju“ kako je učinjeno ovo ili ono. Tad „iz vedra neba“ doznamo da se je ugasio jedan mladi život jer mu nije pružena liječnička pomoć. Što više, pomoć iz Jastrebarskog nije stigla na vrijeme pa smo zato dobili još jednu žrtvu u Jastrebarskom. Koliko žrtava se mora dogoditi u Lijepoj našoj da političari vide kako stanje nije na razini srednjeeuropskog standarda kojem se hvastamo da pripadamo.

Pred deset godina imali smo globalnu krizu. Kao i sve velike krize ona je u svojoj osnovi bila financijska kriza. S jedne strane, tržišni način privređivanja temelji se na profitnoj logici što znači da je nužan neprekidan rasta gospodarske aktivnosti, temeljen na novim investicijama. S druge strane, raspodjela novo dodane vrijednosti ne omogućuje njezinu realizaciju. U pomoć dolazi financijski sektor koji putem kreditne aktivnosti anticipira dohodak i tako kreira tekuću potrošnju. Tako gospodarstvo uzima kredite kako bi povećali ponudu, a stanovništvo kako bi povećanu ponudu realiziralo i povećalo svoje blagostanje. Kada stanovništvo nije u mogućnosti, ili to ne može odnosno ne želi, nastupa država koja povećavajući javni dug povećava svoju potrošnju. Jasno, povećanje zaduženosti pojedinih sektora može ići jedno vrijeme ali ne može ići svo vrijeme.