Dokument: Može li „mrtvac“ trajno oživjeti?

eufemizam kojim političari EU pokušavaju sebi čestitati na postignutom sporazumu grčkih vjervnika i grčke države. EU, poglavito eurozona su odahnule. „Grčka kriza nije zavaršena ali“, kako to vole političari reći, „najgore je prošlo i s velikim nadama i očekivanjima vjerujemo da je najgore iza nas“. Ovom bi političari pridodali: „čestitamo hrabrom grčkom narodu koji je svojim provedenim i najavljenim refomrama uvjerio vjerovnike  u sposobnost grčkog naroda da riješi nagomilane probleme“. Stidljivo bi pohvalili i grčku vladu koja je imala snage i sposobnosti, te hrabrosti da pokrene ovako značajne reforme.

HRVATSKI „NEW DEAL“

ili

Mogući put izlaska iz krize

„Svijet koji smo stvorili danas kao rezultat našeg dosadašnjeg

načina razmišljanja ima probleme koji ne mogu biti riješeni

na način na koji smo razmišljali dok smo ih stvarali.“

Albert Einstein

Uvod

Hrvatska se nalazi u svekolikoj društvenoj krizi. Ona nije od jučer, niti je „uvezena“, već je rezultat nesustavnog pristupa u „konstruiranju“ samostalne hrvatske države. Globalna kriza tek je bila katalizator, ubrzanje procesa, nacionalnoj krizi. Smatralo se – i danas se smatra – da je puko pretakanje tzv. samoupravnog sustava u tržišni model privređivanja tehničko pitanje. Na žalost, čije se zablude i danas nisu mnogi oslobodili, transformacija iz jednog u drugi sustav moguća je jedino ako, i samo ako, postoji jasna vizija, strategija, taktika i operatina politika. Ništa od toga nije učinjeno. Što više, pod utjecajem neoliberalista pristupilo se neoliberalističkom konceptu transformacije koji je rezultirao značajnim društvenim – ne samo ekonomskim – gubicima čiji smo danas, vjerojatno i sutra,  baštinici.

Turizam je dio te priče. Od osamostaljenja hrvatske države robujemo starim pogledima na sadržaj, potencijale, ulogu i značaj turizma u razvoju hrvatskog gospodarstva. Stoga, nije nikakvo čudo da naslijeđeni model iz prethodnog sustava, ne samo da nije potentan, nego nije u stanju dati očekivane rezultate. „Krpanje“ turističkog modela stvara dodatnu degeneraciju sustava.

Hrvatski se turizam danas pokušava „snaći“ tako da „prepisuje“ ponašanje drugih pri čemu ne polazi od strategije razvoja, primjereno raspoloživim potencijalima, turizma kojeg po potrebi dograđujemo inozemnim rješenjima. Tako razvoj turizma više podsjeća na panoptikum koji je nedefiniran i stoga skup, što ga u konačnici čini netransparentnim i nekonkurentnim.

Razmišljanja koja slijede imaju za cilj da doprinesu mogućem drugačijem pristupu rješavanja prisutnih problema u turizmu na drugačiji način od dosadašnjeg.