Pozicija i opozicija bore se za vlast. Interesi hrvatske države nalaze se u drugom, možda trećem, planu. Pozicija ne želi prezentirati svoj gospodarski program, opozicija nam prezentira natuknice pa ako iste nisu prihvatljive, kakko oni kažu, hrvatskim građanima – mjenjat će ih. Sve u svemu hrvatski se građani, birači, smatraju glasačkom mašinom koji, kao ovce, mogu izabrati između „neviđenog“ i „obećavajućeg“. Jasno, oba su pristupa nedopustiva.