Male, razvijene europske zemlje, Lenjinove privilegirane nacije, svoj razvoj zahvaljuju niskoj poreznoj presiji, mjereno dohotkoom per capita, visokoj stopi nacionalne štednje, maksimalnim naporima da komparativne prednosti pretoče u konkurentne prednosti što rezultira stvaranjem multinacionalnih korporacija. Sve male razvijene zemlje imaju jednu ili više multinacionalnih korporacija. Izuzetak je Austrija koja je „naslonjena“ na njemačko gospodarstvo. Hrvatska je dvje šanse propustila – INA, Pliva. Treću mogućnost će se propustiti. Pogađate radi se o brodogranji. Na ovim stranicama sam više puta pisao o problemima brodogradnje. Kao dalmatinac uvijek sam smatrao da pomorska orijentacija nije samo izbor već najlakši put u društvo razvijenijih zemalja. Ništa više u ovoj zemlji nije važno osim „gusaka u magli“. Osim toga, da se ne zaboravi, naša su brodogradilišta imala velik ugled usvijetu – gradili smo dobre brodove što su nam priznavali naručitelji iz najrazvienijih zemalja.

Svi su u panici. Italija godinama ima proračunski deficit. Italija kao i ostale mediteranske zemlje pod „kišobranom“ eura dinamizirale su svoj javni ali i inozemni dug temeljem proračunskog i platnog deficita. Italija nije neka mala nevažna zemlja. Italija je članica elitnog kluba G7. Na žalost klub G7 je ozbiljno bolestan, izuzev Njemačke, i nije više lider iako se njegove odluke prate sa velikom dozom strahopoštovanja. BRIK polako ali sigurno dobija na značaju, posebno Kina. Grčka, Portugal i Irska su u ozbiljnim financijski poteškoćama. Očekivalo se je da će im se Španjolska pridružiti; još nije. Italija se je tek stidljivo iznosila kao problem eurozone. Jug eurozone je u krizi, sjever poštivajući stabilnost marke, guledena nije spreman na potonuće eura.

Dokument: Povratak industrije u Srbiju - između želja, mogućnosti i iluzija