Prije dva dana, kako bi pripomogao u riješavanju problema koji nam je „donio“ švicarski franak, predložio sam: „Danas 3. kolovoza 2011. godine srednji tečaj švicarskog franka vrijedi više za 52,4% u odnosu na 31. prosinca 2007. godine. Opako, opako, jako opako. Nitko nije sretan, osim, recimo, poslovnih banaka u Hrvatskoj. Međutim, povećanje zarade poslovnih banaka moglo bi biti, u konačnici, jako, jako „gorko“. Igra sa švicarskim frankom mogla bi se za sve sudionike pokazati kao gubitnička kombinacija. To zaključujem po velikom broju pisama koji mi je nakon jučerašnje emisije „Hrvatska uživo“ uputio velik broj hrvatskih građana, očito kreditno zaduženih uz valutnu klauzulu u švicarcima. Tada sam, da podsjetim, predložio „dogovorno“ sužavanje raspona tečaja švicarskog franka između 5 i 6 kuna za švicarski franak. To je gruba aprksimacija ali moguća polazna osnova za dogovaranje. Osim toga, prdložio sam da se formira arbitražna grupa koja bi utvrdilo raspon mogućih fluktuacija švicarskog franka i koja bi bila obvezna za sve zainteresirane strane. Arbitražnu komisiju bi sačinjavao po jedan predstavnik Ministarstva finacija, Hrvatske udruge poslovnih banaka, HNB-a, predstavnik dužnika (ili Udruge potrošača), te tri nezavisna ekonomista kojima je poznato bankarsko poslovanje, s jedne strane, i, stanje u hrvatskom gospodarstvu, s druge strane.“ Ostatak obrazloženja možete naći na  www.dnevno.hr

Kao što, očekivano, donose sredstva javnog priopćavanja republikanci i konzervativci su se dogovorili da se „pomakne letvica“ mogućeg zaduženja. Svijet je odahnu, burze su se oporavile. Sve će biti kao i prije ili možda neće, tko zna?

Dokument: Politika deviznog kursa i stopa rasta u zemljama jugoistočne Evrope (na primerima Srbije i Hrvatske)