Dan uoči Oluje predsjednik će na prigodnoj svečanosti odati priznaje braniteljima i vojnicima. To je pravi način kako zahvaliti malom broju pojedinaca za slobodu koju smo izvojevali i današnji miran i spokojan život. Do današnjeg dana nitko živ nije mogao vjerovati da bi bilo koji događaj mogao zasjeniti Oluju. Ipak danas se upravo to događa. Premijer organizira sastanak s turističkim djelatnicima kako bi raspravio pitanja čiji će odgovori pokazati zašto smo optimalni i sveobuhvatni i što nam je u budućnosti činiti kako bi ostali tako učinkoviti (čitaj: siromašni). Takav sastanak nije se mogao organizirati koji dan prije ili poslije. Zašto?

Premijer Andrej Plenković je zadužen za dijeljenje milostinje iz Bruxellesa, njegovi ministri moraju štedjeti i braniti neobranjivo. To se u našoj političkoj sceni naziva tehničkom podjelom rada. Ipak, dobro je javno znati da naš premijer dijeli a njegovi ministri pokušavaju štedjeti. Tako je 'mana' iz neba postala prokletstvo. Podjela rada postavlja pitanje: što nam donosi jesen i još više predstojeća zima?

Eto toliko smo godina čekali da povežemo Lijepu Našu. Autor je „slučajno“  propustio kazati kako je Austro-Ugarska integrirala BiH u svoje granice, pa kako je Hrvatska bila dio Austro-Ugarske, jasno je da je do 1918. godine Hrvatska bila cjelovita. Govoreći u terminima godina to je razlika od 104 godine, puno ali daleko manje od 300 godina. Ma koliko mi šutjeli o tome bivša kraljevina pa samoupravna Jugoslavija nisu ugrožavale granice Lijepe naše. Narod bi kazao: „Laži, laži laži me ti me lažeš najbolje“.