Čisti račun – duga ljubav

Pokrenuta je rasprava o mirovinskoj reformi. Već na početku rasprave sindikati su u znak protesta napustili sastanak naglasivši kako će se problemi morati rješavati na ulici. Ulica nije nikad riješila bilo koji problem. Međutim, izjava kako nije moguće raspravljati o produženju radnog vijeka jer je to polazište ove vlasti nije nikakav argument per se. Osobno smatram kako će biti, zbog produljenja životnog vijeka, nužno produljiti radni vijek, ali se o tom i takvim pitanjima raspravlja argumentima, a nikako unaprijed definiranom stavu. Smisao rasprava i raspravljanja je u traženju najprihvatljivijih rješenja za sve stranke. Nema rasprave ako jedna od strana nameće, bez argumentacije, svoje stavove.

Mojim studentima

Iseljavanje, gubitak nade u bolje sutra, sumorno političko stanje u Lijepoj našoj, vektorski kazano, pitanja su koja brinu moje studente kojima sam, tijekom obrazovanja i druženja, govorio kako u tržišnom načinu privređivanja svaki pojedinac mora biti „sam svoj majstor“. Neki su me poslušali, a neki nisu. Ovaj komentar ima za cilj vratiti samopoštovanje onim koji do sada nisu imali hrabrosti da pokušaju svojim znanjem, požrtvovanjem i upornosti osigurati opstanak u Lijepoj našoj. Mladi ljudi koji se iseljavaju i idu „trbuhom za kruhom“ obično ne promatraju cijeli životni ciklusu. Reagiraju kratkoročno, a pitanje je da li je to rješenje ili još jedan od problema koji će kad-tad morati riješiti.

27 posto

Ministar gospodarstva Darko Horvat je izjavio kako je prosječno brodogradnja subvencionirana 27% u odnosu na ostvarene prihode od prodaje brodova. Subvencija od 27% je izuzetno visoka i očito se je željelo kod građana Lijepe naše stvoriti dojam kako ta i takva politika nema puno smisla. Izjava Ministra gospodarstva je diljem Lijepe naše utjecala na korekciju mišljenja javnosti. Što zapravo znači 27% subvencija na ukupni prihod predmet je ovog komentara. Pri tome, molim čitatelja da ovaj komentar poveže s prethodna dva komentara glede problema u brodogradnji.