Običan građanin kao što je to pisac ovih redaka ostao je zatečen. Na Zagreb je bačena bomba. Punopravna članica NATO-a je napadnuta. Prema „pravilima igre“ napadnut je cjelokupni NATO savez. Postavlja se pitanje što će NATO učiniti? Ne mogu vjerovati, kako to kažu neki, da je komisija imala zadatak da potvrdi navode našeg premijera Andreja Plenkovića. Ipak radi se o ozbiljnoj stvari kako su nas to danas informirali predstavnici vojske i znanstvenici koji su mukotrpno radili na utvrđivanju činjeničnog stanja koje je danas prezentirano javnosti.

Britanski premijer i njegov ministar Rishija Sunaka partijali su u vrijeme lockdowna. Sada slijedi kazna. Policija će kazniti britanskog premijera i ministra financija. Valja kazati da su već mnogi suučesnici partijanja platili svoju nepromišljenost. Što više, šuška se kako će se tražiti ostavka Johnsonove vlade. Ni manje ni više. Što bi sve bili spremni ti „zločesti“ britanci učiniti našem premijeru Andreju Plenkoviću je bedasto pitanje. Ne samo da bi vlada dala ostavku, već bi sadašnja stranka na vlasti godinama činila primjerenu pokoru za neoprostive grijehe i svjedočila poniznost kako bi ostala na političkoj sceni.

Širenje grada Zagreba „prelilo“ se je na Zaprešić što je dinamiziralo rast njegovog stanovništva. Potom je, temeljem politike tadašnje države, pokrenuto više proizvodnih projekata koji su dodatno utjecali na rast broja stanovnika. Ipak, rast broja stanovnika nije pratio razvoj gospodarstva pa je, prema tome, Zaprešić sve niše postajao spavaonica. Cijela se priča dodatno dramatizirala tragičnim modelom privatizacije koje je eutanazirao ionako skromne gospodarske kapacitete. To je predstavljalo veliku ugrozu po sam opstanak današnjeg grada Zaprešića. Međutim, ratna razaranja devedesetih pokrenuli su migracijske tokove prema Zagrebu, odnosno gradovima koji su u blizini hrvatske metropole. To je ubrzalo rast „spavaonice“ koju nazivamo gradom Zaprešićem.