Širenje grada Zagreba „prelilo“ se je na Zaprešić što je dinamiziralo rast njegovog stanovništva. Potom je, temeljem politike tadašnje države, pokrenuto više proizvodnih projekata koji su dodatno utjecali na rast broja stanovnika. Ipak, rast broja stanovnika nije pratio razvoj gospodarstva pa je, prema tome, Zaprešić sve niše postajao spavaonica. Cijela se priča dodatno dramatizirala tragičnim modelom privatizacije koje je eutanazirao ionako skromne gospodarske kapacitete. To je predstavljalo veliku ugrozu po sam opstanak današnjeg grada Zaprešića. Međutim, ratna razaranja devedesetih pokrenuli su migracijske tokove prema Zagrebu, odnosno gradovima koji su u blizini hrvatske metropole. To je ubrzalo rast „spavaonice“ koju nazivamo gradom Zaprešićem.

Da bi se što lakše (čitaj – jeftinije) mogla transformirati politička scena potrebno je uporno povećavati metež, da ne kažem kaos, kako bi se, najprije, dezorijentirala javna politička scena, da bi se, potom, javnosti prezentiralo vlastito polazište i to, u narednim koracima, ponavljati iz dana u dan – dok je ne prihvati javnost. Tako važnost nacionalnog suvereniteta valja smanjiti koliko je moguće da bi se povećao značaj pripadnosti europskim vrijednostima, ma što to značilo (kao što svjedočimo to je još uvijek prilično prazna priča). Osim toga, što se sve podrazumijeva pod europskim vrijednostima? Prošlost Europe nije baš tako sjajna niti blistava ili, što je isto, u povijesti Europe najviše su griješile imperijalne države koje danas određuju pravila igre u EU - tempo i smjer demokracije koja postaje prilično upitna (što uvjerljivo dokazuje politički marketing i pripadajuća retorika) jednako kao i socijalna senzibilnost razvijenih zemalja ma koliko mi šutjeli o tome.

DOKUMENT: 140. Zaprešić kao slučaj: Akcija predsjednice odbora za predstavke i pritužbe gđe. Katice Glamuzina - 12. požurnica